GRAD ZA MLADE, MLADI ZA GRAD

Prisustvovala sam 3. međunarodnoj konferenciji održanoj u Škofjoj Loki, u organizaciji Europske Unije koja je trajala od 6.5.2010. do 9.5.2010. Škofja Loka je slovenska općina koja se pokazala kao lijepo, inovativno i kreativno mjesto za život i rad. Cilj konferencije bio je razmijeniti iskustva gradova koji su sudjelovali u projektu „EU for citizens“, a sudionici su bili: Freising (Njemačka), Maasmechelen (Belgija), Tabor (Češka), Medicina (Italija) i Varaždin (Hrvatska). Svakog od navedenih gradova predstavljali su izabranici, ljudi koji rade ili volontiraju u oblicima civilnog društva. Iz Varaždinske županije delegaciju su činili: Hrvoje Kovač (član Savjeta mladih Varaždinske županije i predsjednik Nezavisne udruge mladih), Ksenija Habjanič (predstavnica udruge Mladi za Marof), Vlado Krušić (voditelj Kazališnog studija mladih HNK), Marin Vučić (ravnatelj Centra za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar), Sanja Sokol (AZRA) i ja – Maja Zuber (predstavnica Udruge mladih za mlade Generacija). Upoznali smo se s radom Kluba škofjelokovških študentov (KŠŠ) koji posjeduju čak četiri prostora – Atelje CLOBB, MMC Pulsar, Rdeču Ostrigu i Zavod O. Imali smo priliku slušati predavanje Tina Radinje – predsjednika Europskog foruma mladih, Zorana Thalera – člana Europskog parlamenta Matjaža Vouka – člana instituta Zavod O, Roka Primožića – predsjednika KŠŠ i mnogih drugih. Projekt je bio namijenjen mladim aktivistima, stručnim djelatnicima u sektoru civilnog društva i političarima. Naučila sam od kuda početi s radom mladih, kakav utjecaj može imati udruga mladih na lokalnu vlast, što je to EVS i što su projekti Europske Unije. Bilo je govora i o problemu sve kasnijeg odlaska mladih iz roditeljskog doma, sve težeg osamostaljenja i karijerizmu koji je progutao aktivizam. Čak je doveden u pitanje opstanak demokracije kao prevladavajućeg sistema, što napominje Robert A. Dahl u svojoj čuvenoj knjizi “O demokraciji“.
Ukoliko želite saznati nešto više, nastavite s čitanjem teksta.
Da ne bude sve tako službeno, ispričat ću vam nekoliko anegdota koje sam doživjela tamo.
Nakon službenog dijela konferencije, usljedilo je opuštanje uz pokoju časicu polusuhog vina. Svi mi mlađi sudionici konferencije odlučili smo zajedno izaći. U klubu Pri rdečoj ostrigi, koji su nam preporučili organizatori, svirala je živa glazba i, iako je bio polupurazan, osjećale su se pozitivne vibracije. Razmjenjivali smo iskustva, zabavljali se sve dok nije upao pijan, ali dobroćudan srednjovječni muškarac koji me htio KUPITI. Sve je počelo zezancijom, a završilo povlačenjem. Bio je naporan, ali ne i agresivan, tako da nas je cijeli događaj lijepo nasmijao. Jedan od kolega glumio je mojeg muža vrlo uspješno, pa je dotični gospodin odustao od kupovine!
Sljedeća anegdota jest još nevjerojatnija. U subotu, nakon obaveznog dijela konferencije, išli smo na organiziran odlazak u Ljubljanu. Putujući u autobusu, puštali smo pjesme na našim mobitelima i žanrovi su se poklapali s našim očekivanjima. Sve dok Talijan imena Francesco nije pustio pjesmu Dare Bubamare “Ovi zidovi”. Ostala sam bez teksta jer mi cajke nisu na crnoj listi, već i sama slušam s vremena na vrijeme.
Konačno, kad smo došli u Ljubljanu, razgledavali smo kulturnu baštinu slovenskog glavnog grada i zatim sjeli u Pirat cocktail bar. Naručili smo 2 koktela za cijenu jednoga i odjednom usred razgovora začuli su se uzdasi i zatreslo se nešto (da vaše su prljave asocijacije ovaj puta ispravne). Kosturi su se seksali, ovaj, vodili ljubav… U svakom slučaju, kafić je uređen drukčije, inovativno. Ostali smo fascinirani.
Nakon svega, bogatija sam za iskustvo boravka u Sloveniji, izvježbala sam engleski i upoznala nove mlade ljude. Apsolutno bilo kakva predrasuda oko Slovenaca izbrisana je. Oni su prekrasan, mali, ali razvijen narod Europske Unije. Gostoljubivi i zabavni, nimalo škrti. Znaju iskoristiti potencijale, a politika mladih u vrhuncu je.
Nakon što sam shvatila čemu ustvari služi inicijativa mladih i zašto EU potencira projekte, dužna sam primjeniti friško znanje na situaciju u Varaždinu.
Zaključak glasi: „Nemojte razmišljati o onom što država može napraviti za Vas, nego što vi možete napraviti za državu“.